Nada

Roman počinje brodolomom. Mladić koji je jedva izvukao živu glavu nasukava se na obalu otočnog mjesta poznatog po svojoj zaštitnici, svetoj Margareti, kojoj se pripisuje čudesno povećanje nataliteta. Na tom se otoku događaju i druga čuda, kao što je to već više puta bio slučaj u romanima Ante Tomića. Jedni se parovi neobjašnjivo pomire, drugi se rastanu, treći se neočekivano zbliže, a četvrti pokažu da o njima nismo mislili ništa kako treba. Ćevapi koji su bili nejestivi postaju najbolje što roštilj može ponuditi, zatvorske ćelije pretvaraju se u apartmane, doduše bez ijedne zvjezdice, a magarci glasno objavljuju svoje spolne aktivnosti. Srbi i Hrvati dijele postelju, Aco Stanković pojavljuje se na smokvi umjesto na televiziji, a jedno ubojstvo biva otkazano jer je žrtva pronađena još zaljubljenija nego prije. Tomić gradi svijet posve luckast, a opet toliko uvjerljiv da djeluje kao prepisan iz stvarnosti. Roman tako pokazuje da se neke neželjene pojave u društvu mogu okrenuti na humor, da sretni krajevi postoje i izvan fikcije te da nas dobro napisana književnost još može uvjeriti kako će sve ispasti onako kako smo priželjkivali.